2 Kings 6
1 Proročki sinovi rekoše Jeliseju: „Pogledaj, mesto gde živimo pred tobom je veoma skučeno za nas.
2 Hajde da odemo do Jordana, gde će svako od nas uzeti po jedan balvan, da napravimo sebi mesto za život.“ On reče: „Pođite!“
3 Jedan od njih reče: „Hoćeš li i ti poći sa svojim slugama?“ On odgovori: „Poći ću.“
4 On pođe s njima. Kad su došli na Jordan, posekli su drva.
5 Međutim, dok je jedan obarao balvan, sekira padne u vodu. On povika i reče: „Avaj, gospodaru, a još je bila pozajmljena!“
6 Čovek Božiji upita: „Gde je pala?“ Kad su mu pokazali mesto, odsekao je prut i bacio ga tamo, i učinio da sekira ispliva.
7 Zatim je rekao: „Izvadite je.“ Čovek pruži ruku i uzme je.
8 Aramejski car je bio u ratu sa Izrailjem. On se posavetovao sa svojim slugama i rekao: „Utaboriću se na tom i tom mestu.“
9 Ali čovek Božiji posla poruku caru izrailjskom: „Pazi se da ne prođeš tim mestom, jer Aramejci silaze onamo.“
10 Car izrailjski je poslao ljude na mesto za koje mu je rekao čovek Božiji. On ga je upozoravao, te se car izrailjski čuvao; a to se nije dogodilo samo jednom ili dvaput.
11 Aramejski car se veoma uznemirio zbog toga. Okupio je svoje sluge i rekao im: „Zar mi nećete reći ko je od nas na strani izrailjskog cara?“
12 Jedan od njegovih slugu mu reče: „Nije niko, gospodaru moj care. Nego to prorok Jelisej u Izrailju javlja izrailjskom caru i stvari koje ti izgovoriš u svojoj spavaćoj sobi.“
13 Car reče: „Pođite i vidite gde je, a ja ću poslati ljude da ga uhvate.“ Bilo mu je javljeno: „Eno ga u Dotanu!“
14 Tada je poslao konje, bojna kola i veliku vojsku. Došli su noću i opkolili grad.
15 Kad je sluga čoveka Božijeg ustao rano ujutro i izašao, gle, vojska s konjima i bojnim kolima opkolila grad. Sluga reče: „Jao, gospodaru, šta da radimo?!“
16 A on reče: „Ne boj se, jer ima ih više s nama, nego s njima.“
17 Tada se Jelisej pomolio: „Gospode, otvori mu oči da vidi.“ Gospod je otvorio oči sluzi, te je video da je gora oko Jeliseja puna konja i vatrenih kočija.
18 Kad su Aramejci sišli k njemu, Jelisej se pomolio Gospodu: „Udari ovaj narod slepilom!“ I udari ih slepilom po reči Jelisejevoj.
19 Tada im Jelisej reče: „Ovo nije put i ovo nije grad. Pođite za mnom i ja ću vas odvesti čoveku koga tražite.“ Ali odveo ih je u Samariju.
20 Čim su došli u Samariju, Jelisej reče: „Gospode, otvori im oči da vide!“ Gospod im je otvorio oči, pa su videli da su usred Samarije.
21 Kad ih je car izrailjski ugledao, on reče Jeliseju: „Oče moj, hoću li ih pobiti?“
22 On reče: „Nećeš ih pobiti! Zar da pobiješ zarobljenike mačem i lukom? Iznesi pred njih hleb i vodu, neka jedu i piju, a onda neka idu svome gospodaru.“
23 Car im je pripremio veliku gozbu. Kad su jeli i pili, poslao ih je nazad, te su otišli svome gospodaru. Aramejske čete nisu više upadale u izrailjsku zemlju.
24 Posle nekog vremena, aramejski car Ven-Adad, skupi svu svoju vojsku, pa krene i opkoli Samariju.
25 U Samariji je zbog opsade zavladala velika glad. Jedna magareća glava se prodavala za osamdeset srebrnih šekela, a četvrtina kava golubijeg izmeta za pet srebrnih šekela.
26 Kad je izrailjski car prolazio pokraj zidina, jedna žena povika k njemu: „Pomagaj, gospodaru moj care!“
27 On reče: „Ako ti Gospod ne pomaže, kako ću ti ja pomoći? Nečim sa gumna, ili iz kace?
28 Kakva te muka muči?“ — upita car. Žena odgovori: „Ova žena mi je rekla: ’Daj svoga sina da ga pojedemo danas, a moga sina ćemo pojesti sutra.’
29 Tako smo skuvale mog sina i pojele ga. Ali kad sam joj sledećeg dana rekla: ’Daj tvoga sina da ga pojedemo’, ona je sakrila svoga sina.“
30 Kad je car čuo reči ove žene, on razdra svoju odeću. Kad je hodao po zidinama, narod je video da ispod, na svom telu, nosi kostret.
31 On reče: „Neka mi Bog učini tako, i još više, ako danas glava Safatovog sina Jelisejeva ostane na njemu!“
32 A Jelisej je sedeo u svojoj kući zajedno sa starešinama. Car je poslao čoveka pred sobom, ali pre nego što je glasnik došao k njemu, on reče starešinama: „Vidite li da je onaj krvnik poslao nekoga da mi odseče glavu? Pazite! Kad glasnik dođe, vi zatvorite vrata i odbijte ga od vrata. Ne čuje li se to korak njegovog gospodara za njim?“
33 Dok je on još govorio, gle, glasnik siđe k njemu i reče: „Ova nevolja je od Gospoda! Čemu još da se nadam od Gospoda?“